Gramatika Savremenog Nemackog Jezika Pdf ((BETTER)) Download
Download File ===== https://urluss.com/2t83Ky
14 II. ORIJENTALIZMI NA LEKSIČKOM NIVOU Riječ je glas ili skup glasova koji ima neko značenje. 24 Riječ leksika potiče od grčke riječi leksikon (rječnik) a znači sve riječi nekog jezika, dijalekta. 25 Prema Babiću 26, leksika je cjelokupnost riječi kojega jezika promatrane kao jedinice značenja, ili cjelokupnost riječi karakterističnih za kojega pojedinca, skupinu ljudi, razdoblje i sl. Kao sinonim upotrebljava sejezično blagoirječnik ( drugo značenje). Na leksičkom 27 nivou jezičke strukture najviše su prisutni i najbolje uočljivi rezultati jezičkih kontakta. 1.Općenito o posuđivanju leksike Na broj riječi preuzetih iz jednog jezika u drugi, utiče više faktora: 28 u slučaju direktnih jezičkih kontakata, broj preuzetih riječi je veći; intenzitet i dužina trajanja kontakta; društveno-politički faktori; kulturno-historijsk faktori; odnos civilizacija čiji jezici dolaze u kontakt,i sl. U kontaktu dviju civilizacija i kultura najčešće se preuzimaju novi predmeti, spoznaju nove pojave, prihvataju tuđi običaji i slično, s njima se mogu preuzimati i riječi koje ih imenuju. Stoga je među posuđenicama uvijek najveći broj imenica 29, dok su ostale vrste riječi mnogo manje zastupljene. Posuđena riječ, od momenta preuzimanja iz jednog jezika u drugi, podliježe različitim jezičkim procesima i prolazi kroz brojne faze u adaptaciji na putu do potpune integracije. 24 Težak, Babić, Klaić, B.: Rječnik srtranih riječi ( tuđice i posuđenice), str Babić S.: Jezik, str Leksikologija grč. leksikon. rječnik + logos riječ, govor grana jezikoslovlja koja se bavi proučavanjem leksika ( Klaić B.: Riječnik stranih riječi, str. 795) 28 Vajzović, H.: Orijentalizmi u književnom djelu, str Imenice su riječi koje služe kao nazivi za pojave vanjskoga svijeta i našega unutrašnjeg doživljavanja. (Grupa autora,: Priručna gramatika hrvatskog književnog jezika, str.66) 13
19 c) Hrana i pića Orijentalna kuhinja ( uglavnom turska) u znatnoj je mjeri prihvaćena i do danas sačuvana na balkanskim prostorima. Npr. ajvar, baklava, bestilj, boza, burek, čaj, čorba, ćevap, duhan, đuveč, jufka, kadaif, kajgana, kajmak, lokum, meze, pekmez, pilav, pita, rakija, sarma, sirće, somun, šećer, šiš-ćevap, turšija, zeitin, i dr. d) Životinje, biljke, razne materije, materijali i slično većina ovih orijentalizama nema zamjenu sinonimom, a znatan broj ih je zadržan do današnjih dana kao sastavni dio savremenog standardnog jezika. Npr. Životinje: akrep, aždaha, deva, hajvan, horoz, majmun, i dr. Biljke ( voće, povrće, cvijeće): ašlama, badem, behar, boranija, dud, hurma, jasmin, jorgovan, kajsija, karanfil, limun, nar, narandža, pamuk, patlidžan, pirinač, spanać, šafran, zambak, zumbul, i dr. Minerali, rude i slično: alem, bakar, barut, ćumur, demir, kalaj, i dr. Vrste tkanina:basma, bez, čoha, kadifa, i dr. e) Građevinski pojmovi, arhitektura i slično za manji broj ovih orijentalizama ne postoji sinonim, međutim orijentalizami za koje ipak postoji adekvatan semantički ekvivalent, obično su potisnuti iz standardnog jezika. Za to mogu biti dva razloga, ili je određeni pojam bio već poznat civilizaciji primaoca ili se za posuđeni pojam vremenom razvio i novi domaći sinonim. Npr. Aščinica, avlija, bašča, bedem, bunar, čardak, čaršija, česma, ćepenak, ćerpič, ćumez, ćuprija, dućan, han, japija, kafana, kaldrma, kapija, kasaba, kat, kula, mahala, odaja, oluk, pendžer, sofa, šeher, taraba, tavan, zindan, i dr. f) Nazivi vezani za pojmove iz vremena turdke uprave Leksemi iz ove grupe označavaju se kao historizmi. Npr. begluk, beledija, čiftluk, esnaf, ferman, hapsana, kadiluk, kuluk, milet, miraz, nizam, pašaluk, tapija, vilajet. 18
22 III. ORIJENTALIZMI NA FONETSKO- FONOLOŠKOM NIVOU 1. Fonem, fonetika, fonologija Jezici se razlikuju po sastavu glasova i njihovim svojstvima. Neki jezici imaju malo glasova, samo desetak, a neki mnogo, čak devedesetak. Glas je najmanja sljedbena govorna jedinica. Ona služi za razlikovanje značenja. Ili drugim riječima: glas je zvuk uposlen u jeziku za razlikovanje značenja. 36 Na primjer, u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku samo se po jednom glasu razlikuju riječi kao što su: boj - poj - toj - moj - loj - roj -joj ili lak -luk. Tako se određen glas u nauci o jeziku naziva fonem. Fonemi su najmanje jezične jedinice koje se ostvaruju u govornom lancu i bez značenja su, ali su bitni za značenje po tome što svojim udruživanjem stvaraju veće jezične jedinice i razlikuju njihova značenja 37 Svi glasovi nekog jezika po svojoj su razlikovnoj ulozi odabrani od mnoštva mogućih govornih zvukova. Govorni zvukovi koji ne razlikuju značenje u jednom jeziku nisu njegovi glasovi, nego glasovni ostvaraji, ili glasovne inačice. 38 Glasovne inačice se u nauci o jeziku nazivaju alofoni. Fonemima u govoru uglavnom odgovaraju glasovi u kojima se fonemi ostvaruju. Fonemi služe u jeziku kao znakovi pomoću kojih se prepoznaju i razlikuju riječi. Razlike u osobinama glasova govora u kojima se ostvaruju fonemi zavise o osobnosti njihove tvorbe govornim organima čovjeka. Zbog toga proučavanje uloge takvih glasova govora kao posebne vrste znakova za razlikovanje riječi već samo po sebi pretpostavlja proučavanje njihove tvorbe (artikulacije) i njihovih akustičnih osobina. 36 Težak, S. - Babić, S. : Gramatika hrvatskog jezika, str Grupa autora : Priručna gramatika hrvatskog književnog jezika, str Težak, S. - Babić, S. : Gramatika hrvatskog jezika, str
23 Tim proučavanjima bavi se fonetika (grč. phone = glas, phanelikos = glasovni). Fonetika, kao nauka o govoru, proučava glasove ljudskoga govora s obzirom na njihove artikulacijsko-akustične osobine, nezavisno od toga mogu li te osobine imati razlikovnu ulogu ili ne. 39 Fonologiji kao naučnoj grani osnovna je zadaća proučavnje glasova kao razlikovnih jedinica. ( grč.phone = glas i logos- riječ, govor, znanost). Odnosno, Fonologija, kao nauka o jeziku, proučava kako jezik iskorištava glasovni materijal radi priopćavanja odabirući i klasificirajući građu koju je skupila fonetika. 40 Prema tome, zadaća fonetike i fonologije je različita, ali su one istodobno i tijesno povezane. Obje ove discipline predstavljaju različite aspekte istog istraživanja: a) fonetske naravi glasova govora i b) njihove saopštajne uloge. 2. Transfonemizacija Ova studija se bavi transfonemizacijom kao popratnom pojavom interferencije 41 zasebno za vokale, a zasebno za konsonante. Svaka riječ preuzeta iz jednog jezika u drugi podložna je procesu adaptacije ispoljene u transfonemizaciji. Transfonemizacija je zamjena fonoloških elemenata jezika davaoca elementima jezika primaoca, a javlja se u toku formiranja fonološkog oblika posuđenice u jeziku primaocu. Kako se elementi jezika davaoca mogu u jeziku primaocu zamjenjivati na više načina, to se i u formiranju fonološkog oblika posuđenice javljaju razne mogućnosti, a ponekad i nekolilo varijanata jedne iste posuđenice. Dva su osnovna načina transfonemiziranja elemenata modela jezika davaoca u toku adaptacije u repliku u jeziku primaocu: 39 Grupa autora: Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, str Grupa autora: Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, str ( lat. inter + fero nosim) stadij u jezičnom kontaktu raznojezičnih grupa kada dolazi do prodiranja pojedinih elemenata iz jezika u jezik, prije potpne intergracije tih elemanata u jedan jezični sistem. ( Klaić B.: Rječnik stranih riječi, str. 600) 22
27 5.Bosanki/hrvatski/srpski i turski fonološki sistem Prema Wahrmund Adolfu 50 od Ataturkove reforme na ovamo, turski jezik se služi latinicom, dok je u osmanskom periodu (kad je najveći broj orijentalizama i preuzet u bhs jezik) upotrebljavano arapsko pismo. Osmanski alfabet je u poređenju sa savremenim turskim (latiničkim) alfabetom sadržavao veći broj glasovnih znakova, jer je prihvatanjem arapskog pisma bio obogaćen i grafemama 51 koje odgovaraju arapskom, odnosno perzijskom fonološkom sistemu. Takve su se grafeme u osmanskom jeziku upotrebljavale samo u riječima određene provenijencije i to: ( ); ع,( z )ظ (d ), ض,( d )ذ,( h )ح,( t )ث riječima: - u arapskim (ili perzijskim) - samo u perzijskim riječima: ژ (ž) Nasuprot tome, grafeme (i odgovarajući fonemi) - ince kef (ğ/v), odnosnosağir nun (n) - bile su upotrebljavane isključivo u turskim riječima. Latinička transkripcija ovih znakova je podrazumijevala transfonemizaciju odgovarajućih, razlučujućih fonema jezika davaoca (arapski, perzijski) u skladu sa uzusima turskog fonološkog sistema. Turski alfabet ima ukupno 29 glasova: 8 samoglasnika i 21 suglasnik. Bosanski, hrvatski, srpski jezik ima ukupno 30 glasova: 5 samoglasnika i 25 suglasnika. Vokalni sistem BHS jezika ima ukupno 5 vokala: a, e, i, o, u. Turski vokalni sistem ima ukupno 8 kratkih vokala:a, e, i, o, u, ı, ö, üi tri duga ( â, î, û) 52 Sličnosti u vokalskom sistemu ova dva jezika su, što oba imaju 5 zajedničkih vokala: a, e, i, o, u, 50 Wahrmund, A.: Praktisches Handbuch der osmanisch-türkischen Sprache, str.7 51 grafem grč. grafo pišem pismena predodžba slova. ( Klaić,B.: Rječnik stranih riječi, str. 496) 52 Dugi vokali»â«,»î«,»û«susreću se jedino u riječima arapslog i perzijskog porijekla, mada njihova etimološka dužina u turskom jeziku varira ovisno o: a) strukturi sloga, b) akcentu, c) stupnju adaptacije posuđenice ( Čaušević E.: Gramatika savremenog turskog jezika, str.7) 26
31 u > i u > o kulčak tumbas čibuk hošindi! dova čoha tabor kolçak tombaz çubuk hoşundu! dua çuha tabur Za razliku od vokala koji posjeduju oba vokalska sistema- turski i bhs, kod vokala koji čine diferencijaciju u sistemima ova dva jezika (ı, ö, ü) primjenjivala se slobodna transfonemizacija. 6.0.Vokal»ı«Vokal»ı«se u turskom jeziku u odnosu na bhs jezik izgovara na sljedeći način: mutatis mutandis, približava se početnoj vokalskoj vrijednosti pri izgovoru bhs vokalskog»r«u riječima krpa, prvi, krv, Krleža ( turska grafija K+ı+ krleja ), kralj ( turska grafija:k +ı+ ral ) i dr. U inicijalnoj poziciji donekle se može usporediti s ruskim vokalom»jery u riječima ılık»mlak«, ırak»dalek«, ırk»rasa«. Vrh jezika je pri izgovoru vokala»ı«u većoj mjeri podignut prema tvrdom nepcu negoli pri artikulaciji vokala»i«, npr. dış»vanjski dio (nečega)«, diş»zub«55 Vokalıje u supstituciji glasova predstavljao poseban problem, jer artikulaciono nije podudaran ni sa jednim bhs samoglasnikom. Zbog toga je postojala mogućnost da se on, zamjeni bilo kojim od bhs pet vokala. Najčešće je tur.ı prelazilo u naš vokal u i, nešto rjeđe, u i kojima je artikulaciono, zapravo, i najbliži, pa bi se takva supstitucija mogla smatrati i pravilom u primarnoj adaptaciji. Nasuprot tome, zamjena ostalim našim vokalima ( a, e, o) vjerovatno bi spadala u sekundarne, manje- više sporadične promjene Čaušević E: Gramatika savremenog turskog jezika, str Vajzović, Hanka: Orijentalizmi u književnom djelu, str 2b1af7f3a8